just me
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
Linkovi
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
IDEALI
Tajna večer, topli osjećaji,
Lagan vjetrić, suhi uzdisaji...
A maglica tanka, laka,
Milo trepti, milo sijeva, -
Vrh valovlja i oblaka
Eno traka mjesečeva,
Pa im šapće, što sve nebo sniva,
Kako suza sjajnom zvijezdom biva...
Sveto nebo, i vi iskre male,
Kažite mi, šta ste zadrhtale?
Sjećate l' se časa mila,
Kad sam bio čedo malo,
Pa bi - čedo - majci s krila
Na nebesa pogledalo,
Mazilo se tepajući tada:
Ja bih, majko, onu zvijezdu rada!
Ide vrijeme: zvijezde zapadaju,
Vrata raja brige zatvaraju!
Žeže sunce, želiš hlada,
Al ti želja gladna mrije;
Ah, nikako i nikada
Stignut, kud ti duh se vije
Pa u vise neizmjerne leta,
A iz tijela u ponor sapeta!
A na umu, ah, toliko snova,
Cijelom svijetu dosta blagoslova;
Srce kano sveti plamen
Pred žrtvenik ljudskom rodu,
Čvrsti osnov, stojni kamen
I prijestolje za slobodu,
I krv živa nek se u prah gubi,
Ustreba li, da se tako ljubi!
Čiste želje - ko vi, zvijezde sjajne,
Nedohvatne - ko i vaše tajne!
Vi, alemi vasione,
Gledate me čudno, je li?
Ko blažene noći one,
Kad sam majci o vrat bijeli
Mazio se tepajući tada:
Majko, ja bih onu zvijezdu rada!
S.S. Kranjčević
11.08.2007., subota
nada te turbe...nada te espante
|
kad sam bila mala svećenike sam doživljavala slično kao doktore... policajce... učitelje... daleke veeeeelike čike koji tamo nešto za oltarom pričaju... učili su me da su oni "veza" sa Bogom... i Božji ljudi... kao mala naravno to sam zdravo za gotovo prihvaćala... kako sam odrastala svećenici su sve manje bili daleke velike čike... a sve više ljudi... bliski... obični... poput mene... sa velikim idealom... drugačijim životnim putevima i ciljevima... ljudi vrijedni poštovanja... kad sam odrasla (valjda konačno jesam...) shvatila sam da su svećenici mnogo više zemaljski nego Božji ljudi... i upoznala sam mnoge od njih... one neuke... licemjerne... čak bezobrazne i podle... one napuhane poput purana... i vrlo malo onih sasvim običnih... dobrih... ljudskih... suosjećajnih... otvorenih... voljnih pomoći... onih koji svoj poziv shvaćaju kao istinsku duhovnu brigu o ljudima... duhovnu ali i onu ljudsku... onih koje ljudi doživljavaju prijateljima... jedan takav... jučer je otišao... vrlo mlad... na tragičan način... jedan od onih koji su prije svega... prije svega čime se bave... prije svega svega... dobri ljudi... veseljak... otvoren... drag... ljubazan... i veeeeeeoma veoma mio... jedan od onih za kojima mnogi žale... za kojim i ja žalim... i žalit ću još dugo... pričala sam večeras s mnogima koji su te znali... sjećamo se lijepih momenata... sjećamo se kada si nam pomogao... otvorio vrata kada niko nije htio... primao nas i puštao kad god je trebalo... sjećamo se veselih momenata... kada si zapjevao... kada si se smijao... sjećamo te se po svemu lijepom... jer bila je čast poznavati te... i graditi nešto u ovom gradu s tobom... bila je čast... i uvijek će biti... i velika velika radost... dragi F. vječni mir i pokoj ti želim... In manus Tuas Pater commendo spiritum meum... |
07.01.2007., nedjelja
nervouse brake down
|
iliti ga nervni slom prifati i ne popušta manifestira se kroz plač nekontrolirani... bez prestanka... cijelu noć a jutro... katastrofa |
11.12.2006., ponedjeljak
Gospodo u Hrvatskoj, ako ga vi nećete, dajte ga nama... nama je i više nego dobar...
|
naslov sličan ovom pročitala sam prije par godina u Danima... a odnosi se na hrvatskog predsjednika Stipu Mesića... obzirom da je ovo daleko od političkog bloga i da ste svi vjerojatno culi šta je bilo ja ću samo ukratko... u manipulativnim podmetačkim aktivnostima proteklih dana u hr je objavljen snimak koji se može naći na www.index.hr na kojem Mesić navodno govori izrazito proustaški... večeras poslije večernjeg dnevnika na HRT g-din Mesić obratio se građankama i građanima Hrvatske koji su ga birali po drugi put na funkciju predsjednika... osjećajući dužnu obavezu da im se obrati... i obrazloži... sasvim otvoreno iskreno i jasno... neću ulaziti u detalje... obraćanje možete pročitati ako kliknete ovdje... jedino ću reći da nakon ovoga g-dina Mesića cijenim još više... i mislim da je proteklih godina jedini političar na ovim prostorima koji je ujedno čovjek... sa dva prsta obraza i srcem... pamti li neko od nas kada je neki od naših političara pokušao bilo što oko čega se špekulira opravdati biračima? objasniti ljudima koji su ih birali... kod nas birač = glas... a ne čovjek... ja ne pamtim niti jedan takav slučaj... a promijenilo se kod nas političara i političara... i raznih špekulacija... istinitih i neistinihitih, argumentiranih i neargumentiranih optužbi... i nikom ništa... pa čak ni političari protiv kojih su dignute optužnice... u Hagu ili kod nas... političari koji su osuđeni... ama nikad niko se nije obratio biračima... sa objašnjenjem... koje zaslužuju... oni i jedino birači... vidim da se poetski izrazim jednu "zvijezdu na oblačnom nebu"... naš predsjednik (to namjerno kažem... jer drugu dvojicu ne doživljavam tako) Željko Komšić... svim svojim izjavama i dosadašnjim postupcima zaslužuje poštovanje... izdvojit ću samo jedan... mali, možda nebitan detalj, koji govori puno... kada je prije par dana prvi put u povijesti biH vratio protokolarno dobiveni poklon... po zakonu svi pokloni preko 100KM trebaju biti predani i pohranjeni u državni arhiv... otkako postoji država Bosna i Hercegovina Željko Komšić je to prvi uradio!!! Mislite li da članovi predsjedništva prije njega nisu dobivali poklone vrjednije od 100KM? Njima su poklanjali žvake? aaaa joook... samo niko nije bio toliko "obrazli" da ih priloži u državni arhiv... no, željko komšić je tek počeo... nadam se da ću i nakon koje godine njegovog mandata moći punih usta reći "moj predsjednik"... kao što mogu reći za stipu mesića "pravi predsjednik i veliki čovjek". |
13.10.2005., četvrtak
copy paste sa blogger-a
|
... Momci svaka čast! Igrali ste srčano i predano! S ponosom otišli sa stadiona bez obzira na rezultat! Svaka čast dečki!!! S druge strane strahote o našim pretučenim navijačima... eksplozije kojima su Oni drugi zasipali naše navijače... krajnji primitivizam... Policija koja "čini sve" da spriječi nerede i zaštiti navijače... ma fuj... KAMENOVANJE navijača... nemam riječi... Primitivizam, gadaluk, idiotizam... nisu dovoljno snažne... Nadam se da će svi povrijeđeni navijači biti dobro... svaka čast dečki i vama! Sa druge strane nadam se (iako se ne razumijem previše) da za takvo ponašanje postoje adekvatne sakcije... barem novčane od strane UEFA-e i da će ih dobiti! |
11.07.2005., ponedjeljak
vapaj iz groba...
|
danas je dan...... kada se sjeca... danas je dan... uspomena... na bol i stravičan zločin... danas je dan... kada žene i djeca, koji su izgubili svoje najmilije, plaču i tuguju više nego inače... danas je dan... jedan od mnogih kada treba da se sjetimo... i da pamtimo... da živimo... da idemo dalje... ali nikada ne zaboravimo... na današnji dan prije 10 godina... mučki je ubijeno preko 8.000 nedužnih ljudi... od ruke zločinaca... uz "amen" UN-a ... koji su jednostavno pustili ljude u klaonicu... tvrdeći da ih štite... na današnji dan... više nego bilo koji drugi više od 8.000 nedužnih glasova vapi iz groba... za Pravdom... i Istinom... koju svi znamo... a tako ju je teško zadovoljiti... dvojica "najkrivljih" su zaboga neuhvatljivi... a oni koji tvrde da nisu... koji tvrde da su štitili goloruki narod... koji nikada neće priznati da su pustili i poslali ljude u klaonicu... oni... su nedodirljivi... na današnji dan... više nego bilo koji drugi dan... hvata me očaj... da najstravičniji zločin u Europi poslijednjih decenija... prolazi nekažnjeno... da nitko zapravo za njega ne odgovara... i da oni što vape očajnički iz grobova... njihove obitelji... nikada ama baš nikada neće dobiti Pravdu... Istina se i onako zna... ali nitko za nju ne mari... |